Naučite ostaviti!
Noćima ne spavate, ujutru vas čeka hrpa veša, posuđa, ručak, uz to dijete koje i po danu traži vašu neprestanu pažnju.
Umorni suprug dolazi s posla, gladan, umoran, želi mir. Iz dana u dan ista stvar. Zbog nedostatka vremena posvećenog djetetu i spremanju kuće, zanemarili ste sebe po svakom pitanju.
Nitko vam neće reći hvala, naprotiv, vi i dalje "ne radite", samo ste doma, oko djeteta. Samo majka zna da je to neplaćeni posao 24 sata i  poneki tata ali većinom "teoretski" samo.
Lijepo je vrijeme? Nerviraju vas razbacane stvari po sobi, neoprano posuđe... Kako ne bi postale žene koje čim ustanu roncaju, uvijek nezadovoljne, ostavite sve...  Obucite djecu, nahranite, sredite se i u šetnju. Sve ostalo može čekati. Kada se vratite osjećat ćete se bolje i imati više volje za pravljenje jela i spremanje po kući.
Neka vas ne uznemirava ako suprug nakon što usisivačem proleti kroz kuću, kaže : "Pomogao sam TI, što hoćeš" ( u smislu ipak je to tvoj posao) sa izrazom lica koje očekuje bar Nobelovu nagradu. Nagradite ga osmjehom, potapšite po ramenu  kao i vaše dijete kad učini nešto dobro, pa će dobiti volju da to radi češće i detaljnije.
Sve je puno lakše kada se podijeli...
Ovo sve naravno nije prijedlog da se ostavi sve, našminka i ode sa kolegicom na kavu (mada je i to ponekad potrebno), nego da se ne optereti čišćenjem i  nerviranjem oko sitnica jer vrijeme brzo leti.
Djeca odrastu brže nego što želimo i bitno je što više i intenzivnije provesti vrijeme s njima, toga će se kasnije rado sjećati.  Da li je veš bio izglačan subotom ili utorkom,  nitko se neće sjećati.